
Kako pomoći djetetu da lakše uči i usvaja gradivo
5. listopada 2025.
Djeca uče na različite načine - netko kroz igru, netko kroz kretanje, a neki tek kad pronađu smisao u onome što uče. U epizodi BabyRoom podcasta učiteljica Dragana Pavičić govori o tome što roditelji mogu učiniti da djeca nauče učiti – bez stresa, svađa i beskrajnih sati za knjigom. Dragana govori iz svojeg iskustva kao majka, ali i učiteljica s 14 godina iskustva u razrednoj nastavi. Danas pomaže roditeljima da razumiju kako djeca uče i što mogu učiniti da im olakšaju taj proces.
U školi učimo i vještine, a ne samo sadržaj
Dragana ističe da se u školama prečesto naglasak stavlja isključivo na gradivo, dok se zaboravlja koliko su važne vještine učenja i životne vještine. „Djeca bi trebala učiti ne samo sadržaj, nego i kako učiti, kako planirati, organizirati se, održati pažnju, tražiti pomoć. To su vještine koje im trebaju cijeli život – i u poslu, i u odnosima, i u svakodnevici“, kaže ona.
Mnoge teškoće koje roditelji uočavaju – sporo pisanje, nemogućnost koncentracije, otpor prema učenju – nisu nužno znak poremećaja, nego jednostavno pokazatelj da djetetu treba više vremena i podrške u njegovu tempu. „Najgore što možemo napraviti jest požurivati dijete. Time idemo protiv njegova razvoja.“
Što dijete treba znati prije škole
Roditelji često pitaju treba li dijete u školu doći znajući čitati i pisati. Dragana je vrlo jasna: ne treba. Mnogo je važnije razviti tzv. predčitačke vještine – slušanje, razumijevanje priče, razgovor s odraslima. „Najbolja priprema za školu je čitati djetetu, razgovarati s njim i biti prisutan“, poručuje Dragana.
Kroz taj odnos dijete uči jezik, pažnju i komunikaciju – temelj za kasnije čitanje i pisanje.
Motivacija za učenje ne dolazi „sama od sebe“
Jedno od najčešćih pitanja koje roditelji postavljaju jest: Kako da motiviram dijete da uči? Dragana otvoreno kaže - motivacija se ne može nametnuti. „Ne možemo natjerati dijete da uči. Motivacija dolazi kada su zadovoljene djetetove potrebe – kad se osjeća sigurno, voljeno i razumljeno. Prvo se moramo povezati s djetetom, a tek onda od njega tražiti bilo što.“
Djetetu je, prije svega, potrebno:
- dovoljno sna, hrane i odmora,
- osjećaj sigurnosti i topline kod kuće,
- razumijevanje i podrška roditelja,
- prilika da odlučuje i preuzima odgovornost.
Tek kada su te potrebe zadovoljene, dijete može razviti unutarnju motivaciju i samostalnost.
Samostalnost se uči od prvog dana
Mnogi roditelji, osobito u nižim razredima, imaju potrebu stalno provjeravati domaću zadaću, raspored ili bilježnice. Dragana smatra da time djeci činimo medvjeđu uslugu: „Dijete mora od početka znati da su školske obveze njegova odgovornost. Mi smo tu da pomognemo, ali ne da sve radimo umjesto njega.“
Umjesto da roditelj traži što je zadano, bolje je reći: „Nazovi prijatelja i saznaj sam.“ Tako dijete razvija samostalnost, samopouzdanje i osjećaj da „može samo“.
Kako zapravo naučiti učiti
Učenje, objašnjava Dragana, nije samo sjediti i čitati bilježnicu. Uključuje tri faze:
- Pripremu – organizirati prostor, izvaditi knjige, prisjetiti se što treba učiti,
- Samo učenje – čitati, razumjeti, rješavati zadatke,
- Ponoviti i provjeriti – spremiti torbu za sutra, provjeriti što je ostalo.
Sve su to vještine koje se uče i ponavljaju dok ne postanu automatske, baš kao i pranje zubi.
Tehnike učenja po djetetovom stilu
Ne postoji jedna univerzalna metoda. Djeca uče na različite načine – neka najbolje pamte ono što vide (vizualni tip), neka ono što čuju (auditivni), a neka kroz pokret i praktičan rad (kinestetički tip). Zadatak roditelja i učitelja je otkriti koji stil djetetu najviše odgovara i ponuditi tehnike koje mu pomažu – primjerice mentalne mape, kartice s pojmovima ili kratke vremenske zadatke s tajmerom.
Manje aktivnosti, više igre
Dragana upozorava da su današnja djeca često pretrpana obvezama. „Dijete koje svaki dan ima školu, trening i dodatne aktivnosti nema vremena ni za odmor ni za igru. A igra je temelj dječjeg razvoja.“
Zato potiče roditelje da djeci ostave vrijeme za sebe i da se ne boje dosade: „Dosada potiče kreativnost, a kreativnost vodi prema autentičnosti. Ne moraju djeca stalno biti stimulirana.“
Tehnologija – svjesno i umjereno
Ekrani su dio stvarnosti današnje djece, ali, kaže Dragana, ključno je svjesno korištenje tehnologije. „Ne možemo od toga pobjeći, ali možemo postaviti pravila i koristiti digitalne alate svrhovito – za učenje, istraživanje ili zabavu, ali u ograničenim količinama. Što manje ekrana, a što više vremena vani i u igri – to bolje.“
Učenje nije samo savladavanje gradiva, nego proces u kojem dijete razvija navike, organiziranost i samopouzdanje. Najvažnije što roditelj može učiniti je graditi odnos s djetetom, biti podrška, a ne kontrola – i vjerovati mu da može. Jer, kako kaže Dragana:
„Kada dijete zna da ga vidimo, čujemo i razumijemo – tada uistinu može učiti.“