Priče kao čarolija odrastanja: zašto je pripovijedanje važno u predškolskoj dobi

16. rujna 2025.

„Reci mi činjenicu i naučit ću. Reci mi istinu i povjerovat ću. Ali ispričaj mi priču i ona će zauvijek živjeti u mom srcu.” – Indijanska poslovica

U današnje moderno doba djeca su svakodnevno izložena snažnom utjecaju digitalnih tehnologija, dok je vrijeme kvalitetnog socijalnog kontakta između odraslih i djece sve kraće i površnije. Takav način života može dovesti do teškoća u dječjem razvoju, osobito u području govora, komunikacije i održavanja pažnje.

Upravo zato pripovijedanje ima veliku vrijednost. Riječ je o tradicionalnoj, ali i danas iznimno važnoj metodi kojom se potiče cjelovit razvoj djeteta. Priče su oduvijek bile način na koji su ljudi prenosili znanja, vrijednosti i životne mudrosti – od usmene tradicije, preko književnih djela, pa sve do suvremenih digitalnih formi. Bez obzira na oblik, pripovijedanje povezuje djecu s njihovom zajednicom, kulturom i svijetom.

Gotovo svako dijete voli priče. Neka će ih prepričavati, neka će se smijati i uživljavati, a neka će tiho sjediti i upijati svaku riječ. Čak i prije nego što razumiju značenje riječi, mališani uživaju listajući slikovnice, gledajući ilustracije i prepuštajući se čudesnom svijetu mašte. Za roditelje, priče su često pomoć pri uspavljivanju ili umirivanju djeteta, ali njihova uloga daleko je veća od toga.

Priče su puno više od obične zabave. One su most između djeteta i odraslog, alat kojim gradimo povjerenje, bliskost i osjećaj sigurnosti. Kada pričamo priču, dijete osjeća našu prisutnost, toplinu glasa i pažnju koju mu posvećujemo. Upravo ti trenuci, iako se čine mali, grade temelje za kasniji emocionalni i socijalni razvoj.

Što djeca uče iz priča?

Priče imaju moć oblikovanja dječjeg svijeta. Pripovijedanje donosi mnoge koristi djeci, koje podržavaju njihov rast i razvoj od najranije dobi.

Čaroban svijet priča pomaže djeci da:

● Poboljšavaju jezične vještine i bogate svoj rječnik

Pripovijedanje je savršena prilika za djecu da nauče nove riječi, izraze i strukture rečenica. Redovito slušanje priča širi dječji rječnik i poboljšava razumijevanje jezika. Također razvija slušne sposobnosti i fonemsku svijest, koji su osnovni preduvjeti čitanja i pisanja.

● Razvijaju pažnju i koncentraciju

Struktura priča – s početkom, sredinom i krajem – čini događaje i likove lakše pamtljivima. Djeca uče povezivati događaje u slijed, što poboljšava njihove memorijske sposobnosti. Emocionalno povezivanje s pričom dodatno jača pamćenje, jer iskustva postaju smislenija i lakše se zadržavaju.

● Razvijaju emocionalnu inteligenciju i uče socijalne vještine

U pričama se pojavljuju likovi koji se suočavaju s izazovima, donose odluke i proživljavaju različite emocije. Poistovjećivanjem s njima djeca uče razumjeti osjećaje drugih te razviti empatiju i toleranciju. Također uče prihvaćati i upravljati vlastitim osjećajima.

● Usvajaju vještine rješavanja problema i razvijaju kritičko mišljenje

Junaci u pričama često nailaze na prepreke koje moraju savladati ili riješiti. Djeca kroz njih uče da se poteškoće mogu savladati, da je u redu pogriješiti i da je snalažljivost, upornost ili dobrota često važnija od snage.

Sudjelujući u pričama, djeca razvijaju kritičko i kreativno razmišljanje te uče kako odluke likova utječu na ishod radnje. Time razvijaju vlastite vještine rješavanja problema.

● Usvajaju vrijednosti i pravila ponašanja, te upoznaju nove kulture

Priče prenose poruke o prijateljstvu, dobroti, hrabrosti i pravednosti. Pomažu u usvajanju moralnih i ljudskih vrijednosti.

Slušanje priča iz različitih kultura može pomoći djeci da razviju uvažavanje raznolikosti i prošire svoje kulturno znanje.

● Razvijaju kreativnost i maštu

Kroz pripovijedanje djeca uče koristiti maštu kako bi vizualizirala događaje i likove priče. Taj proces maštanja ključan je za kreativno razmišljanje jer potiče djecu da sama stvaraju ideje i rješenja, a time se jača kognitivni razvoj.

● Jačaju veze između roditelja i djece

Kad roditelji i djeca zajedno dijele priče, stvaraju priliku za kvalitetno zajedničko vrijeme, jačajući emocionalnu povezanost i povjerenje. To također potiče komunikaciju i osjećaj zajedničkog iskustva.

Zašto je pripovijedanje posebna vrsta čarolije?

Iako su slikovnice i knjige neprocjenjive, pripovijedanje priča nosi dodatnu toplinu. Kada roditelj priča priču, on se oslobađa “vezanosti” za tekst – može pogledati dijete u oči, stati na tren, promijeniti ton glasa ili ubaciti vlastite detalje.

Na primjer: ako dijete pokaže strah kada se u priči pojavi strašan lik, roditelj može ublažiti napetost, dodati smiješan detalj ili skratiti tu scenu. Time priča postaje živa i prilagođena baš tom djetetu, u tom trenutku.

Upravo ta fleksibilnost čini pripovijedanje snažnijim iskustvom od samog čitanja – jer dijete osjeća da je priča ispričana samo za njega.

Prava priča nije uvijek ona najduža ni najmaštovitija. To je priča u kojoj se vaše dijete prepoznaje. Postoje priče koje pomažu kod različitih izazova: strahova, tuge, povučenosti, niskog samopouzdanja… Kod terapijskih priča ključno je da imaju jasnu metaforu – lik ili događaj koji odražava djetetov problem, ali ga razrješava na pozitivan način.

Kod pripovijedanja priča djeca ne traže savršenost u izvedbi, nego odnos s osobom koja im pripovijeda. Pričati priču znači dijeliti sebe u smislu vlastitog vremena, ljubavi i pozornosti.

Savjeti za roditelje: kako pričanje priča učiniti dijelom svakodnevice

Uvedite priču u rutinu Odaberite trenutak u danu – najčešće je to prije spavanja. Priča u isto vrijeme svaki dan daje djeci osjećaj sigurnosti i pretvara odlazak u krevet u topao ritual. Mirno i udobno okruženje bez ometanja pomaže u koncentraciji djeci i pripovjedaču.

Igrajte se glasom i tijelom Ne bojte se mijenjati ton, oponašati životinje ili koristiti geste. Djeca vole dramatizaciju i ona priču čini živom.

Izmišljajte vlastite priče Neka glavni junak bude vaše dijete, njegov plišanac ili obiteljski pas. Takve priče djeca obožavaju jer osjećaju da su dio njih.

Birajte priče prema dobi Prve priče s kojima se dijete upoznaje u ranoj dobi trebale bi biti jednostavne i kratke, najčešće slične pjesmicama i rimovanim pričama. Zatim se postupno uvode predvidive priče s jednostavnim zapletima i čudesnim elementima. Otprilike u petoj godini djeca su spremna slušati dulje priče s neobičnim obratima i više likova. U predškolskoj dobi djeca razumiju simboliku likova i radnje te su prikladne različite fantastične priče, ali i teme stvarnih opasnosti.

Koristite rekvizite Različiti predmeti, lutke ili igračke mogu pomoći djeci vizualizirati likove i radnju, a djeca tada aktivnije sudjeluju.

Neka završetak bude poseban U bajkama kraj se najčešće nagovještava sretnim završetkom, a kod ostalih priča postoje tradicionalne forme poput poznate “Čiča miča, gotova je priča”. Međutim, nakon pripovijedanja možete sami ili s djecom osmisliti vlastitu završnu rečenicu. Osmislite svoj obiteljski “potpis” – posebnu rečenicu kojom ćete označiti kraj priče. Djeca će je pamtiti cijeli život.

Najvažnije – budite prisutni Priča ne mora biti savršeno ispričana. Najviše vrijedi vaša blizina, dodir i pogled koji govori: “Sada sam potpuno ovdje za tebe.”

S pričom se ne žuri

Priče nisu samo način da zabavimo dijete – one su putokaz, učitelj i prijatelj. Kroz njih dijete uči jezik, razvija maštu, otkriva emocije i gradi vrijednosti. Još važnije – priča je trenutak bliskosti, dokaz da ga netko sluša, razumije i voli.

Zato, kada sljedeći put krenete pričati priču, ne žurite. Uzmite vremena, uživite se i dopustite da vas dijete vodi svojim pitanjima i maštom. Svaka priča koju ispričate ostavlja trag – nevidljiv, ali snažan. A upravo ti tragovi grade djetinjstvo koje će se pamtiti.

Autor: Maja Mayer Lovretin, odgojitelj mentor